|
|
| rujan, 2007 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
CAN YOU SEE ME...
Dopustite da vam se opišem! Nisam baš savršena,ali volim,kako bi se to reklo-
samu sebe. Po prvim dojmovima se možda baš i ne činim simpatična,ali se vidi da sam luda i spaljena,kako to NEKI kažu. Moj stil je opušten,razigran,i neobičan spoj tuge i radosti,normalno,s većim udjelom!
Ne volim bahate ljude,to najviše mrzim i u tom trenutku bih njih ''napucala'' šakom,no,kažem im sve u facu. Neki kažu da imam slabe živce,uglavnom dečki,neki kažu da sam super frendica i da im sve na meni odgovara,uglavnom best frendice...sramežljiva sam i dosta povučena,ali nekad...inače sam ja,normalno,volim pokazivat samu sebe,biti prirodna,i razmišljat kao ja...
Vjerujem da,ako se ponašaš prirodno kao
što jesi,i prihvaćat svoje malene nedostatke,više ćeš voljet sebe,svi ostali će te zapažat,primjećivat tvoje vrline...to mi se sviđa,zato se ja ponašam tako...i nešto o odjeći...mislim,slušam pretežno rock,ali nisam pretjerano taj neki style...
I na kraju,normalno da mi je obitelj u životu najvažnija,ali moji prijatelji...oni su nešto što nikad ne bih mjenjala, a pogotovo ne dvije cure... 
Nisam smislila ime za svoj prvi post,nisam imala nikakvu ideju,nikakvu inspiraciju...trebalo mi je duže vrijeme da smislim što ću napisati u prvom postu. Još se ne mogu pomirit sa tim da je ljeto završilo,a već je četvrti školski tjedan. Navečer sanjam one noći,kada smo svi zajedno sjedili i razgovarali o mnogočemu,pogađajući kako će nam biti u školi,na zimskim,proljetnim,a zatim toliko očekivanim idućim ljetnim praznicima...ne sluteći ništa...
Nedjelja je,tako lijep dan,sunčan,svjež,pomalo neobičan. Sve me vuče da izađem van,ali,obaveze zovu. Da li je ovo jedna od mojih obaveza? Ili samo prokleti internet,prokleti blog,koji ti daje želju da napišeš svoje mišljenje,svoje LUDO radovanje,pa čak i svoje tajne želje,koje će se jednoga dana,vjeruj,ostvariti.
Daje mi utjehu jesen,čiji dani brzo prolaze,i tako znam da će još malo doći moj rođendan,pa nova godina,i još mnogo zabavnih dana koje valja iskoristiti na najbolji način,na način iz snova... A najviše volim kada mi netko kaže-brzo će to,dani su tako kratki. Možda nekad i je dobro što su dani tako kratki,ali možda nekad ne. Stvarno želiš da ti neki prekrasan dan potraje duže...
Počela sam čitati knjigu za lektiru,već,zabavna je,i radi se o maturalcu...jedva čekam svoj maturalac,ako i uopće budemo išli,zar ne? Naša raska stalno prijeti,i naše male dušice zbog te prijetnje da nećemo ići na maturalac još nam daju veći pritisak,i mi postajemo sve lošiji...sve zbunjeniji...sve buntovniji...no mislim,ne samo ja,i drugi to misle da se to događa tek tako...spontano...
